Možete ga čuti u daljini. Vjetar nosi
poziv pastira preko obronaka krševitih Dinarida:
"Ooooooj!" Pastir sa susjedne planine odgovara istim zvukom, upozoravajući ga na opasnost koja skrovito vreba. Vuk tiho i oprezno prilazi stadu, čekajući pravi trenutak za napad.
Ova kratka anegdota samo je jedna od mnogih koje se odnose na
podrijetlo neobičnog pjevanja (glazbenog izričaja) zvanog
ojkanje, koje je usko vezano s
tradicijom i običajima stanovnika
hrvatskog zaleđa. Na području
Like,
preko Ravnih Kotara, Bukovice, Dalmatinske Zagore do Konavala, možete obično čuti višeglasno grleno pjevanje (tresenje glasom), koje istovremeno zvuči
arhaično i umjetnički. Postoji mnogo tradicionalnih naziva za višeglasno ojkanje. Na području između
rijeka Cetine i Krke naziva se
ojkalica, a u regijama
Ravni Kotari i Bukovica ponekad se naziva i
orzenje. Ponegdje se pjevanje koje izvode muškarci naziva
treskavica, a ono koje izvode žene
vojkavica. Međutim, poznato je i pod nazivom
"pjev vukova", što se može protumačiti kao naznaka njegovog podrijetla, ali i kao opis njegove karakteristike.
Ovo
grleno pjevanje, u kojem pjevači koriste određenu tehniku da se glas zatrese na slogovima -oj ili -hoj, karakterizira neobičan zvuk, koji zasigurno podsjeća na zavijanje vukova. Ovo se prepoznatljivo podrhtavanje glasa naziva skalina.
Samostalno pjevanje u regiji Like naziva se
"putno pjevanje" ili "usamljeno pjevanje". Međutim, raširenija je i popularnija ojkalica - višeglasno pjevanje u duetima ili skupinama. Prvi glas koji se ističe svojom snagom i intenzitetom popraćen je drugim glasom koji prizvodi duži prateći ton u trenutku dugog i oštrog zvuka podrhtavanja. Pojavljuje se situacija s pitanjima i odgovorima, kao u ranije spomenutoj anegdoti o pastirima. Preostali glasovi pridružuju se kada drugi glas da signal.
Trajanje napjeva ovisi o tome koliko dugo prvi glas može zadržati dah. Kupleti, koji se poput epova sastoje od višeglasnih stihova, bave se mnoštvom
različitih aspekata života. Od rođenja, braka pa sve do smrti - pjesme su nekada pratile važne životne događaje. Osim toga, arhaična pjevanja također odražavaju
ozbiljne, trivijalne, a ponekad čak i šaljive teme. Te važne funkcije komunikacije i usmene predaje potječu iz predilirskog razdoblja.
Danas ovi napjevi još uvijek prikazuju
kulturne značajke pjevanja na teritorijima drevne Dalmacije. Pretpostavlja se da su je Slaveni preuzeli i sačuvali kad su se preselili na ova područja. Ovo drevno i primitivno pjevanje jedan je od najstarijih oblika višeglasja, te se nekada usmeno
prenosilo s koljena na koljeno. Danas su nositelji ove tradicije uglavnom
stariji pjevači koji imaju
istaknuti status u zajednicama. Nažalost, sve je manje mladih zainteresiranih za učenje ovog hrvatskog narodnog pjevanja. Tako se gube mnogi stihovi, melodije i specifični stilovi.
U 2010. godini glazbeni izričaj ojkanja upisan je na
UNESCO-ov Popis nematerijalne kulturne baštine kojem je hitno potrebna zaštita. Brojne kulturne udruge i folklorne skupine svojim nastupima i obukom mladih pjevača doprinose
očuvanju drevne tradicije. Kao gost u jednoj od naših atraktivnih
vila u Dalmaciji možete također dati svoj doprinos. Posjetite regionalna kulturna događanja, doživite gostoprimstvo i
uživajte u izražajnim arhaičnim zvukovima davnih vremena.
Maja Kovacevic
23.2.2022