Danas je Pula poznata po mnogim stvarima: zapanjujućoj Areni, Zlatnim vratima, odličnim pogledom na more s Brijunima u daljini, lijepim plažama, Pulskim filmskim festivalom, koncertima, kulturnim izložbama, itd. Međutim, puno ljudi ne zna da je poznati
irski autor James Joyce radio i živio ovdje jedan kratak dio svog života.
Joyce zapravo nije planirao živjeti u Puli. Dok je još bio u Dublinu, radio je na tome da se objavi rana verzija njegovog djela “Porter umjetnika u mladosti” (“Portrait of the Artist as a Young Man”). Međutim, knjigu su odbili jer jer Joyce javno dovodio u pitanje Katoličku Crkvu. To je mladog autora jako naljutilo i nagnalo ga da
napusti domovinu Irsku u potrazi za boljom zemljom s više razumijevanja.
Plan mu je bio raditi u Švicarskoj, u Berlitz školi jezika u Zürichu. Mjesto mu je bilo obećano, međutim kada su njegova tadašnja djevojka (i kasnije supruga) Nora Barnacle i Joyce došli u Švicarsku, radno mjesto više nije bio otvoreno. Joyce i Nora su odlučili otići u Trst kako bi tamo okušali sreću, no ni tamo
nije bilo otvorenih radnih mjesta. Naposlijetku su autor i njegova muza otputovali još južnije i nastanili se u malom istarskom gradu na obali, Puli. Stigli su u nedjelju, 30. listopada 1904.
Pula, tadašnja glavna Austro-Ugarska luka, upravo je bila
otvorila novu Berlizt školu jezika koja je trebala privući moranričke časnike i mornare.
Joycevi su živjeli u Via Giulia 2, odmah preko puta škole. Kada Joyce nije predavao, uglavnom su
ostajali kod kuće ili su zajedno provodili vrijeme u poznatom Caffe Miramar. U Puli je Joyce nastavio s pisanjem te je napisao brojne bilješke o estetici koje je kasnije upotrijebio u svom
djelu “Porter umjetnika u mladosti” (“A Portrait of the Artist as a Young Man”). Dok je živio u Puli Joyce je također
dovršio i nekoliko poglavlja svog djela “Stephen Hero”. Ovdje je prvo bio
inspiriran idejom “Uliksa”- podvojenom ličnošću modernog čovjeka. Kasnije je objavio roman nazvan “Uliks” (“Ulysses”) koji se smatra jednim od najvažnijih djela moderne književnosti.
Dok šetate Pulom, možete se opustiti u Uliks baru s Joycevim brončanim kipom koji će Vam praviti društvo na terasi, odmah pokraj Zlatnih vrata. Joyce navodno nije bio baš sretan sa svojim poslom - bio je potplaćen i jedva se je mogao uzdržavati. To je, naravno, još više otežavalo njegovu mogućnost da se bavi svojom pravom ljubavi - književnošću.
S time se nosio tako da je svojim učenicima pričao o svom radu i o drugim svakodnevnim temama.
Iako Joyce nije bio najentuzijastičniji profesor, govori se o tome da je svoje učenike uvijek bio u stanju zainteresirati i da su mnogi od njih ostali njegovi doživotni prijatelji.
Nije tajna da Joyce nije baš volio Pulu, posebice za hladna vremena. U pismu bratu Pulu je nazvao “pomorskim Sibirom”. Joyce je prezirao Puline “stotine rasa i tisuće jezika, njezin neučinkovit parlament, ratne brodove i izblijedjele uniforme”. Joyce, Nora i njihov sinčić napustili su Pulu u ožujku 1905. i preselili se u Trst.
Istra još uvijek odaje priznanje jednom od svojih najvećih građana, a koji je bolji način da se to učini nego kroz umjetnost?
Ako ljetujete u Puli, svakako posjetite kazalište Ulysses na Brijunima i udahnite dašak iste atmosfere koja je nadahnula i velikog Jamesa Joycea.
Marija Kancir
28.12.2018