Iako je Hrvatska mala zemlja, ima brojne ostvarene
sportske uspjehe. S nekim rezultatima ali i sportašima,
Hrvatska je ušla u povijest. U ovom članku navesti ćemo
pet najpoznatija hrvatska sportaša koja su puno doprinijela hrvatskom sportu.
Započet ćemo priču s vjerojatno jednim od
najpoznatijih košarkaša svih vremena- Dražen Petrović, rođen 22.10.1963. godine u
Šibeniku. Svoju sjajnu i vrlo trofejnu karijeru, započeo je već u mladosti, s 15 godina starosti. Zanimljiva je činjenica da je
strastveno zavolio košarku tako što je svom starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. U dvorani bi poslije treninga ostajao sam a na nove treninge bi dolazio rano ujutro prije početka škole.
Nevjerojatan talent tako malog dječaka nije mogao promaknuti ni vrhunskim stručnjacima te su mu već tada prognozirali
uspješnu karijeru. S obzirom na brojne nagrade postignute po cijeloj Europi, potaje i
prvim Europljaninom NBA lige što je još jedan dokaz koliko je zapravio bio odličan igrač. U sezoni 1992/1993 uvršten je u treću najbolju petorku NBA-a dok je naknadno izabran za trećeg igrača u povijesti franšize. Dražen Petrović, ili kako bi ga gotovo cijeli svijet nazivao-
Mozart košarke, tragično je preminuo u automobilskoj nesreći sa samo 28 godina, 7. lipnja 1993. godine. u Njemačkoj. Možemo reći da je Dražen živio za košarku i sport te je bio i ostao istinska legenda ali i
veliko nadahnuće svim generacijama te simbol hrvatskog sporta. Ako ste rezervirali jednu od naših
vila u Šibeniku, zašto ne posjetite košarkaško igralište Dražena i
zaigrate...
Idući sportski velikan kojeg ćemo spomenuti jest
Mate Parlov- slavni hrvatski boksač i olimpijski, europski i
svjetski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju. Rođen je u
Splitu 16. studenog 1948., profesionalnu karijeru započeo je 1975., a naslov svjetskog prvaka u
poluteškoj kategoriji osvojio je godinu dana nakon, 1976., tehničkim nokautom u 11. rundi – taj naslov je
branio čak tri puta. Kao profesionalni boksač imao je 29 borbi; 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe. Zanimljivo je da je Parlov, pripremajući se za jednu od borbi 1978., kao dodatne kondicijske pripreme igrao
nogomet u pulskom klubu „Staklar“. Jedna od zanimljivosti također kaže i da je Parlov, kao veliki sportaš, jednom prilikom, uoči meča, saznao da tadašnja „Jugoslavenska radiotelevizija“ nema financijskih sredstava za prijenos istog, nakon čega je on ispisao ček i podmirio sve troškove. Posljednji dodir s boksom Mate Parlov imao je na
Olimpijskim igrama 1984., gdje je bio u ulozi jugoslavenskog izbornika, a jugoslavenski boksači su tada postigli svoje najbolje rezultate u povijesti. Nakon završetka aktivne boksačke karijere i karijere u sportu općenito, Parlov je živio u
Puli i vodio vlastiti kafić „
Mate“. U ožujku 2008. godine dijagnosticiran mu je rak pluća od kojeg je i preminuo 4 mjeseca kasnije, 29. srpnja 2008.
Uz Dražena Petrovića i Mate Parlova, jedno od najzvučnijih imena hrvatskog sporta je i
Davor Šuker.
Rođen je 1968. godine u
Osijeku, gdje je i započeo svoju nogometnu karijeru, igrajući za tadašnjeg prvoligaša
„NK Osijek“, nakon čega odlazi u redove jačeg, također hrvatskog kluba,
„NK Dinama“. Nakon rasta i formiranja u redovima hrvatskih klubova, odlazi u Španjolsku, gdje postaje članom
„FC Seville“, gdje je proveo idućih 5 godina karijere
postavši ikonom kluba zbog iznimnog uspjeha koji je tom klubu donio. Nakon toga, odlazi u
madridski Real, s kojim osvaja naslov prvaka Španjolske 1997., a zatim i
Ligu prvaka 1998. godine. Reprezentativna karijera Davora Šukera također je okrunjena brojnim naslovima. Nastupavši za
nogometnu reprezentaciju Jugoslavije 1991. godine odigrao je dvije utakmice i postigao jedan pogodak. Također, nastupao je i u mlađim kategorijama tadašnje države, između ostalog i u finalu Europskog U-21 prvenstva, gdje je Jugoslavija u finalu izgubila od domaćina, Rusije, a Davor Šuker je proglašen
najboljim igračem prvenstva. Najvažnije za spomenuti kada govorimo o reprezentativnoj karijeri Davora Šukera zasigurno su njegovi nastupi za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju u vrijeme kada se ona tek pojavila na sceni svjetskog nogometa. Davor Šuker je bio jedan od igrača koji su odveli Hrvatsku do 3. mjesta na svijetu, 1998. godine, kada je Šuker osvojio nagradu
„Zlatna kopačka“ koja se dodijeljuje
najboljim strijelcima Svjetskog prvenstva. Posljednji nastup za hrvatsku reprezentaciju Šuker je odigrao 2002. godine na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji i Japanu. Slobodno možemo reći kako se radi o velikanu hrvatskog sporta, globalno poznatom u cijelom svijetu, koji je i nakon prestanka profesionalne karijere ostao u nogometnim vodama, vodivši
nogometnu akademiju u Zagrebu koja je nosila njegovo ime. Davor Šuker je i danas dio hrvatskog nogometa, od 2012. godine on je „prvi čovjek“ hrvatskog nogometa,
predsjenik Hrvatskog nogometnog saveza i također, član je UEFA izvršnog odbora.
Nikako ne smijemo izostaviti našu
najbolju alpsku skijašicu Janicu Kostelić, rođena 05.01.1982. godine u
Zagrebu. Janica je imala samo 3 godine kada je prvi puta stala na skije te se njezina
velika ljubav prema skijanju rodila vec u najmlađim godinama. S ozbiljnim treninzima započinje u dobi od 10 godina te je već tada njezin
talenat bio očit te kako će ostaviti veliki trag ne samo u skijanju već će ući i u sportsku povijest. U dječjoj kategoriji osvojila je 2 najvažnija natjecanja “Topolino” i “Pinocchio”. Među njezinim najvećim uspjesima koji su je uvrstili u
najbolju skijašicu svijeta spomenuti ćemo da je
peterostruka svjetska prvakinja osvojivši medalje u St. Moritzu i Bormiju. Također je osvojila 4 zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002. i u Torinu 2006. godine. Imala je i top 10 plasmana na utrkama FIS-a te je osvojila 3 velika kristalna globusa i 3 mala kristalna globusa u slalomu te mnogobrojne nagrade i na drugim natjecanjanjima. Fascinanta činjenica je ta da je sve to postigla
do svoje 24. godine. te je definitivno zasluženo zauzela mjesto
najbolje svjetske skijašice ikada u povijesti tog sporta. Nažalost, zbog mnogobrojnih ozljeda, po završetku sezone 2006. godine, Janica odlučuje napraviti pauzu od skijana, a naposljetku, godinu dana kasnije odlučila je kako se više neće vraćati aktivnom bavljenju sportom.
Zadnju sportsku legendu koju ćemo spomenuti je danas umirovljeni tenisač, jedno od
prepoznatljivih imena hrvatskog sporta i svjetskog tenisa - Goran Ivanišević. Goran Ivanišević, rođen 1971. godine, profesionalnu karijeru započinje 1988. godine, dok značajnije uspjehe bilježi od 1990. Do danas, Ivanišević je
jedini Hrvat koji je osvojio Wimbledon, 2001. godine, a također, on je i jedini osvajač Wimbledona u povijesti, koji je
na turnir došao s pozivnicom. Zanimljiv podatak je i taj da je u trenutku pobjede, Ivanišević bio tenisač s najnižim plasmanom (125. na ljestvici). Takav plasman uzrokovan je ponajviše ozljedom ramena, zbog koje propušta brojne turnire i slijedom toga, organizatori mu dodijeljuju pozivnicu, koju, protivno svim očekivanjima, koristi kako bi osvojio ovaj prestižan turnir. Ivanišević je bio
članom Hrvatske teniske reprezentacije kada su osvojili Davis Cup 2005. godine, osvajač je dvije brončane medalje sa Olimpijskih igara u Barceloni 1992.; pojedinačno i u paru. Tijekom profesionalne karijere bio je poznat po
izuzetno napadački orijentiranoj igri i izrazito jakom servisu, koje su ga dovele i do najvišeg plasmana karijere, drugog mjesta na ljestvici tenisača koje je ostvario 1994. godine. Goran Ivanišević ukupno je osvojio 22 ATP turnira u pojedinačnoj konkurenciji i još 9 u konkurenciji parova, što ga do danas čini
najtrofejnijim hrvatskim tenisačem u povijesti.
Ovo je jedan vrlo maleni dio medalja, priznanja i nagrada koje su osvojili hrvatski sportaši. Zanimljivo je, da je Hrvatska
na zimskim i ljetnim olimpijskim igrama ukupno osvojila 44 medalje i nekoliko tisuća medalja na brojnim svjetskim i europskim prvenstvima. Nakon ovog članka možemo Vam samo zaželjeti
dobrodošlicu u zemlju vrhunskih sportaša :)
Jelena Maric
28.2.2022
MY ISTRIA GUIDE
