Materijalna kulturna baština bitan je faktor turističke ponude, a posebno se ističu ona dobra koja su uvrštena na popis
UNESCO svjetske kulturne baštine. Građevine neprocjenjive vrijednosti, koje su
svjedok prošlih vremena stavljaju se pod zaštitu kako bi i buduće generacije mogle uživati u njihovoj ljepoti i vrijednosti. No, uz materijalnu baštinu postoji i ona
nematerijalna, koja je bitno obilježje nekoga kraja i
načina života ljudi. Nematerijalna kulturna baština uključuje
govor, ples, tradiciju, predstave, folklor, igre, obrte i ostala nematerijalna dobra koja se prenose sa generacije na generaciju, i čine život na nekome području jedinstven. Na popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO je uvrstio
12 dobra iz Republike Hrvatske. Na popisu je mjesto našla i nematerijalna kulturna baština sa područja Istre, no uz nju spomenuti ćemo i one ne toliko poznate ali vrlo zanimljive i
tipične za Istru. Ako ste
jednu od naših vila rezervirali upravo na području Istre, upoznavanje tradicije i običaja savršeno će ispuniti Vas odmor!
Na popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO je 2009. godine uvrstio
Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja – živa hrvatska tradicija. Ovaj način pjevanja i sviranja potječe
iz 19. stoljeća, o čemu svjedoče sačuvane zbirke iz toga vremena. Ovaj način pjevanja odvija se u grupama, no nikada u solo izvedbi. Ako ne postoji grupa, pjevaju najmanje dvije osobe, dakle mogu biti dva muškarca, dvije žene ili jedan muškarac i jedna žena. Danas ovaj način pjevanja
pretežito izvode muškarci, no namijenjeno je podjednako i muškarcima i ženama. Instrumenti koji se koriste pri izvedbama tipični su za Istru i Kvarner, te čine
kombinaciju puhačkih i žičanih instrumenata. UNESCO je ovaj
kompleksan stil folklorne glazbe uvrstio u popis nematerijalne baštine, jer se tonska ljestvica koristi na drugačiji način od uobičajenog, te jer je ovaj način pjevanja i sviranja živ i
koristi se diljem Istre i Kvarnera.
Ekomuzej Batana nalazi se u gradu
Rovinju, te je upisan u UNESCO-ov Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta. Muzej je
osnovan 2004. godine, te se bavi očuvanjem materijalne i nematerijalne baštine sa područja grada Rovinja. Smješten je u
tipičnoj rovinjskoj kući u kojoj su nekada živjeli ribari i njihove obitelji. U muzeju možete pogledati i poslušati multimedijsku izložbu o
rovinjskom dijalektu muostra. Izložba obuhvaća tekstove, crteže, predmete i slide show koji na tipičnom rovinjskom dijalektu
objašnjava izradu batane. Na prostoru muzeja puštaju se rovinjske ribarske pjesme –
bitinde, koje su ribari pjevali za vrijeme ribolova. Nakon obilaska muzeja uputite se u
Spacio – što na rovinjskome znači
konoba ili vinski podrum, a također čini dio postave muzeja. Spacio predstavlja mjesto gdje su građani Rovinja prodavali i kušali vino, pjevali, igrali igre, družili se i blagovali.
Ovdje se mogu probati jela od
svježe ribe i morskih plodova, domaće maslinovo ulje, te vino lokalna vrsta vina – malvazija i teran. Okuse i mirise domaće kuhinje upotpunjuje pjesma bitinada i
gostoljubivost domaćina. Nakon ukusnog objeda, predlažemo šetnju do
Malog rovinjskog mola, koji je izgrađen u srednjemu vijeku, te je bio centar svih zbivanja u gradu. Upravo zato je ovo mjesto na kojemu počinje razgledavanje stalne postave
Ekomuzeja na otvorenome. Uz Mali mol privezane su batane –
ribarske brodice koje su bile iznimno važne za ribare i stanovnike grada. Ovdje se može vidjeti povratak ribara sa mora te pratiti njihov razgovor dok popravljaju mrežu i pripremaju se za sljedeći izlazak na more. Kako bi doživljaj bio potpun, moguća je vožnja barkama koja počinje za vrijeme zalaska sunca.
Na barkama se pale svijeće i kreće vožnja od Malog mola sve do stare gradske jezgre.
Čarobna noćna vožnja upotpuniti će čitav doživljaj i tradiciju rovinjskog načina života utisnuti u Vaše sjećanje!
Područje Istre poznato je za kvalitetnu i
raznovrsnu gastronomsku ponudu, koja uključuje riblja i mesna jela, vino, maslinovo ulje, tartufe ali i veliki broj slastica. U kolače se ubrajaju
fritule, pince, kroštule i naravno nezaobilazni cukerančići. Cukerančići su kolači koji su ime dobili po cukru – šećeru, pripremaju za Uskrs, Božić, svadbe i krštenja, a njihov se oblik razlikuje od sela do sela. Upravo zato je
Umijeće pripreme Pazinskog cukerančića uvršteno na listu zaštićenih kulturnih dobra Hrvatske. Pazinski cukerančići posebni su po tome, što se
topli keksi umoče u rakiju ili bijelo vino, i nakon toga uvaljaju u kristalni šećer. Sigurni smo da će Vas zainteresirati način pripreme , ali i više od toga proba samih keksića!
Istarski narodni ples Balun, potječe od riječi ballo odnosno ples, a ima se koristi na području cijele Istre. Zbog promjena vlasti na ovome području, ples sadržava elemente dalmatinsko – hercegovačkog kola
Linđo, elemente plesa sa Jadrana i Sinja, elemente dinarskoga područja, elemente bunjevačkog momačkog kola te elemente labisnkog plesa. Ples se uvijek
izvodio na otvorenome, divlji je i temperamentan, te u njemu sudjeluje više plesnih parova koji su raspoređeni po kružnici i kreću se oko svoje osi u smjeru kazaljke na satu. Ples se izvodio nedjeljom, na svadbama i za vrijeme poklada. Osim Baluna, na području Istre poznati su i plesovi:
Polka, Mažurka, Valcer, Saltin, i mnogi drugi.
Tradicionalan način odijevanja na području Istre obuhvaća narodnu
nošnju, nakit i način češljanja. Odijevanje se razlikovalo ovisno o društvenome sloju, dobu godine i događanju na koje se išlo. Tradicionalna istarska narodna nošnja
vrlo je jednostavna i skromna, te je bila
prilagođena tadašnjem načinu života i istarskom narodnom plesu Balun-u. Žene su na glavi nosile marame, a djevojke su oko glave imale omotane dvije pletenice. Nošnja se sastojala od košulje širokih rukava, preko koje je išla crna ili smeđa haljina i pregača, a na nogama su nosile bijele čarape i niske cipele sa potpeticom. Muškarci su na glavi nosili mali crnu kapicu od vune, bijeli košulju preko koje je išao prsluk, hlače i jednostavne cipele. Nošnje su se
u određenim detaljima razlikovale od mjesta do mjesta, no temeljni način oblačenja je bio vrlo sličan. Nošnje se postepeno prestaju nositi razvojem tekstilne industrije, no od zaborava su ih sačuvali najstariji pojedinci sa cijeloga područja Istre, koji si prema svome sjećanju rekonstruirali nošnje i time ih spasili od zaborava.
Petra Stazic
21.8.2022
MY ISTRIA GUIDE
