Hrvatska je mala zemlja, ali
bogata poviješću i kulturnim nasljeđem.
Deset hrvatskih znamenitosti se nalazi na UNESCO-vom popisu Svjetske baštine, a 15 ih je na popisu kandidata (engl. Tentative list). Sigurna sam da ste već posjetili i čuli za Dubrovnik ili Dioklecijanovu palaču u Splitu (ako niste čuli za njih, možete pročitati naše ostale članke, a ako ste već čuli za njih, ali ih niste posjetili, trebali biste počeli pakirati kofere :).
U ovom članku ću Vam predstaviti nešto sasvim jedinstveno,
Sinjsku alku, konjičko natjecanje koje se održava u Sinju na kojemu razni
konjanici (alkari) jašući u punom trku usmjeravaju svoje koplje u viseći metalni obruč (alku) i dobivaju bodove ovisno o dijelu obruča koji su uspjeli pogoditi.
Sinj se nalazi u srcu Dalmatinske zagore; kraju poznatom po imenu Cetinska krajina. Grad se nalazi između 4 planine (Svilaje, Dinare, Kamešnice i Visoke) koje “stvaraju” specifičnu klimu (ljeta su vruća, a zime hladnije od prosjeka).
Grad Sinj se razvio oko stare tvrđave i franjevačkog samostana. Osmanlije su osvojile grad u 16. stoljeću i vladale njime do 1686.g. kada su ga osvojili Mlečani.
Sinjska alka se održava
svake prve nedjelje u kolovozu još od 1715.g. u čast
sjećanja na hrvatsku pobjedu nad Osmanlijama. Oko 700 Hrvata uz pomoć manjeg broja Mlečana uspješno je obranilo grad od 60.000 osmanlijskih vojnika.
Uzevši u obzir broj vojnika s obje strane, sigurno možete razumjeti zašto Sinjani vjeruju da je pobjeda bila čudo i da je Sinjska Gospa otjerala Osmanlije (navodno je viđena žena u bijelom kako hoda po sinjskim zidinama).
Naziv
“alka” potječe od
detalja podloge stremena na sedlu zaplijenjenog konja od zapovjednika osmanske vojske paše Čelića. Napravljena je od
dva koncentrična kruga povezna s 3 kraka. Centralni krug, od kojih najmanji ima 35 milimetara, nosi 3 boda (punata). Gornje polje nosi 2 boda, a dva donja polja svaki po jedan bod. Vitez (alkar) u punom trku s drevnim kopljem sa željeznim vrhom gađa alku. Pobjednik je onaj koji osvoji najveći broj bodova u 3 kruga. U slučaju da više natjecatelja ima isti broj bodova, ponovno se natječu sve dok jedan od njih ne skupi više bodova od ostalih. To se zove pripetavanje.
Svečanost traje
tri dana. Natjecanje započinje petkom - i ono se zove Bara, dok se natjecanje koje se održava subotom zove Coja. Pravila za Baru, Coju i Alku su ista; jedina razlika je što se natjecatelji Bare i Coje natječu u civilnoj odjeći.
U
alkarovoj povorci se nalaze vojvoda, četa alkara, četa štitonoša i pratnja. Vojvoda ne sudjeluje u natjecanjima. Povorku predvode harambaše i štitonoše (napomena damama: štitonoše imaju široka ramena i dobro su građeni). Četu alkara (njih 11-17) koji jašu u dvoredu, predvodi barjaktar sa pobočnicima i alkarski vojvoda, zapovjednik povorke.
“Alajačauš”, koji je zamjenik vojvode, jaše na kraju povorke. Svi sudionici su obučeni u bogate nošnje i naoružani starim oružjem. Konji su također bogato urešeni.
Alkar mora biti rođen u Cetinskoj Krajini, biti častan i iskren čovjek, imati oko sokolovo i čvrstu desnicu. Brkovi su nekada bili obvezni, ali ova tradicija je s vremenom izumrla. Budući da jto e takva čast, praktički svako dijete u kraju želi biti alkar tako da postoji i dječja inačica događaja.
Nošnje su iste, ali mali alkari ne jašu na konjima.
Najuspješniji alkar u povijesti je Nikola Cerinić koji je osvojio turnir 12 puta.
Turnir je nastao u vrijeme kada je bilo puno sličnih viteških turnira u cijeloj Europi. Danas je ovo jedini takav turnir, što ga čini poprilično jedinstvenim. UNESCO je prepoznao njegovu vrijednost; Alka je 2010 uvrštena na UNESCO-v popis Nematerijalne kulturne baštine.
Ako ćete se u kolovozu naći u ovom kraju i provodite
godišnji odmor u nekoj od naših lijepih vila, nemojte propustite priliku vidjeti ovaj spektakularnu događaj ili posjetiti muzej Sinjske alke!
Text: Sanja Varovic
Photos: VAD archive
10.10.2019
MY ISTRIA GUIDE
